KUD “Veliko Trojstvo”

Dobra misao, dobra riječ i dobro djelo tvore jedno divno trojstvo u nastajanju, djelovanju i kretanju KUD-a “Veliko Trojstvo” od samoga početka daleke 1924. g. do danas. Vođeni idejom napretka, pravednog reda i djelovanja, širili smo i otkrivali istinu, zajedništvo i ljubav savršene dovršenosti božanskog jedinstva.

U “Spomenici Župe Presvetog Trojstva” za godinu 1924. nalazimo svjedočanstvo o osnivanju: “Muškog i ženskog pjevačkog zbora u Trojstvanskoj župi”. Zbor je vježbao vlč. Miroslav Vernik. Pjevale su se sakralne i profane pjesme.

Djevojačko društvo Srca Isusova osnovano je 1934. g., a istovremeno djelovalo je i Društvo katoličkih žena sa 110 članica i Društvo katoličkih muževa s 95 članova. Bilo je to i vrijeme snažnog djelovanja ogranaka Seljačke sloge, koji su svojim kulturnim, prosvjetnim i karitativnim radom okupljali velik broj članstva. Slijedeći nauk braće Radića i geslo “Prosvjetom k sreći!” djelovala je i Seljačka i gospodarska sloga. Od 1926., pa sve do zabrane djelovanja 1. srpnja 1941. g., djelovalo je na području središnjice Bjelovar 46 ogranaka. Bilo je to vrijeme buđenja i oživljavanja vlastitog ponosa i identiteta, ali i svjesnog pokazivanja njegovane narodne baštine na smotrama Seljačke sloge u brojnim selima i gradovima diljem Hrvatske.

Nevrijeme rata dovelo je do zamiranja kulturnog djelovanja. Završetkom ratnog vihora budi se zapretano novim žarom i toplinom. Vrijedni kulturni djelatnici osnivaju sada Slogu, želeći jasno i odlučno reći: “Tu smo, selo i njegovi ljudi, tu smo sa svojom vlastitošću i prepoznatljivošću!”.

Ponovo se priređuju predstave, igrokazi, pleše se i pjeva, svira, riše i šiva, održavaju se domaćinski i zdravstveni tečajevi, ide se na kazališne predstave u Bjelovar, Zagreb, susjedna mjesta. Pamte se mnoga dobra gostovanja u Zadružnom domu u Velikom Trojstvu i Rudničkoj zgradi u Mišulinovcu. Pamte se i predstave: Gospodsko dijete, Dugme, Klupko, Mećava, Škrtac, Sluga Jernej…Pamti se ples, igra i pjesma. Uz brojne glumce i plesače, pamte se voditelji: Ivan Kranjec, Mira Bujnoh, Vera Holjevac, Barka i Nikola Ivrlač, Olga Karaula, Ana Čubelić…

Novi pogledi, novi utjecaji i programi doveli su do promjene imena društva “Sloga” u “Stjepan Bačak”. Predsjednik je bio mjesni trgovac Ivan Kranjec. Nastavlja se kontinuitet rada, ali se i ogledaju neki novi načini rada, uzori, utjecaji i direktive. Smotre zrcale rad i dostignuća društava. Bilo je tu pravih remek djela, ali i promašaja. Svaki je nastup ipak bio pouka i poticaj u ustrajanju u stožernim krepostima razboritosti, pravednosti, istine, duševne jakosti i umjerenosti. Diplome, slike i sjećanja svjedoče o maru i potiču dalje!

Nove društvene prilike i neprilike, promjene u načinu i stilu života, novi mediji i stanje u zemlji i svijetu utišavaju rad KUD-a. Sve se nekako smiruje i povlači, stišava. Sedamdesetih godina počinje novo buđenje. Matica hrvatska i njeni ogranci priređuju priredbe i predavanja, nova izdanja knjiga i časopisa, emisije na radiju i TV… Prosinac 71. donosi opet jedno smirenje rada, ali ne i prestanak započetog uzleta. Radi se savjesno, bilježi se, zapisuje, otkriva zaboravljeno, uči, snima na terenu, razgovara, poučava.

Zimi 1974. je sigurno djelovao Aktiv žena u Velikom Trojstvu. Vodila ga je nastavnica Marija Pintarić. Uz proslavu Dana žena imali smo priredbu s nastupom dramske i folklorne skupine. Dramskom rukovodi učiteljica Marija Lukač, a folklornom učitelji Juraj i Gordana Matunci. Na harmonici su svirali Juraj Matunci i Terezija Terka Zeman. Pomagali su i Đukini đaci tamburaši. Svirali su na školskim tamburama, koje nam je, kao i prve nošnje, nesebično posuđivao ravnatelj škole Vladimir Tesar. Spremanjem programa i zabava, kao i vlastitim ulaganjima u opremu, sakupljali smo sve potrebno za nastupe.

L’jepe Mare, Velika Pisanica (2007.)

Veliku nam je i vrijednu pomoć uvijek pružao dobri duh Bilogore, naš Zvonimir Lovrenčević- Kvak. Surađivali smo uvijek i oduvijek. Vodio je Društvo folklorista, vodio nas i poučavao kako treba pronalaziti i razlikovati istinu od laži. Društvo folklorista ugašeno je zajedno s Maticom hrvatskom 1971. Prije toga je 1969. u izdanju Prosvjetnog sabora Hrvatske tiskana knjiga zapisa Zvonimira Lovrenčevića i Ivana Ivančana Narodni plesovi Hrvatske, knjiga 3, Bilogora, a 1994. Folklorna glazba Bilogore. Ostali Lovrenčevićevi zapisi pohranjeni su u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i – čekaju!

Ponosno ističemo knjigu – molitvenik folklorista Milovana Gavazzija Godina dana hrvatskih narodnih običaja iz 1988., čiju naslovnicu, naslikanu rukom slikara Demura, rese troščanski Đurđari iz 1987. Iste je godine, uz 40. godišnjicu Kulturno-prosvjetnog sabora kulture, danas Hrvatskog sabora kulture, zasjala bilogorskom bjelinom knjiga voditeljice KUD-a “Veliko Trojstvo” Gordane Matunci pod naslovom: Narodna nošnja Bilogore – Veliko Trojstvo.

Knjige Gordane i Jurja Matunci: Ljubav je dar, tiskane uz 75-tu i 80-tu godišnjicu djelovanja KUD-a, prave su male spomenice i spomendari svim dosadašnjim i budućim članovima Društva, kao i svima koji su nam pomagali u dosadašnjem radu.

Pisanim tragovima idemo dalje: Bjelovarski zbornik 91′ s naslovom Gordane Matunci Narodno blago bjelovarskog kraja, Hrvatski sjever 96 Narodna nošnja Bilogore, Rusan MH Bjelovar 91′ Pjesma i ples u Bilogori, pa onda redom Rusan 2006., 2007. i 2008. s naslovima Vincekovo u Bilogori, Bilogorske svete vatre, Fašenjak naš bilogorski i Bilogorska iža – hiža Gordane, a Ferdo Rusan – umjesto proslova, Rog, Miruj, miruj, srdce moje i O jesenske duge noći Jurja Matuncija.

Kajkavski kolendar Matice hrvatske Čakovec objavljuje od 1998. svjedočanstva običaja naše bilogorske baštine i Velikog Trojstva. Gordana Matunci piše o: Zvonimiru Lovrenčeviću-Kvaku, žetvi, bilogorskim danjama, sviralama i sedam godišta o godišnjim običajima Bilogore u Adventu i o Božiću. Tu su i pjesme Jurja Matuncija.

U Pučkom kalendaru BBŽ-a oblikovali smo od samog početka 1996. Bilogorski običajnik, ali i dodavali brojne napise iz naše narodne baštine.. Javljali smo se ili su o nama pisali: Bjelovarski list, Novi bjelovarac, Naše vrijeme, Večernji i Jutarnji list, Arena, Vjesnik, Zvono, Vikend…

Na BBR-u odrađeno je 479 autorskih emisija, čuli smo se na 1. i 2. programu Hrvatskog radija Zagreb, garešničkom Krugovalu, Katoličkom radiju, Radio Mariji…

Snimili smo brojne priloge za HTV Zagreb, NET, B1, ATILU, ali i TV Bosne i Hercegovine, Rumunjske, Njemačke i Mađarske. Sa Školskom televizijom – redakcijom za glazbeni odgoj snimili smo još 1977. emisiju Pjesmom i plesom u Veliko Trojstvo. Zatim su slijedile emisije: Folklorna glazba Bilogore, Bilogorske svete vatre, Juraj i Gordana Matunci i serijal Pučka intima. Brižno čuvamo i sakupljamo nove zapise, ali i sakupljamo i stare dokumente vremena i života.

Žetva raži (2007.)

Tijekom vremena zarezivali smo svoje zapise – rovaše na kulturnoj povjesnici našega naroda. Za svoj rad dobili smo brojna priznanja, zahvalnice, darove i uspomene, a čuvamo i plakate, programe i pozivnice. Vrijedno je navesti: Diplomu Kotarskog saveza kulturno-prosvjetnih društava Općine Bjelovar iz 1952., priznanje s Majskih susreta u Velikom Trojstvu iz 1975., te petnaest priznanja za smotre folklora Općine Bjelovar održanih u organizaciji SSOH (Saveza socijalističke omladine Bjelovar), SIZ-a kulture (Samoupravne interesne zajednice kulture), Radničkog sveučilišta “Petar Biškup Veno”, a od 1991. g. Matice hrvatske – Ogranak Bjelovar. Bilo je to vrijeme 1978 .- 1992.

Na dugom putu postojanja izborili smo se za pet regionalnih smotri radničkog stvaralaštva u Bjelovaru, Križevcima, Lipiku, Garešnici i opet u Bjelovaru, zatim na Smotri bratstvo-jedinstvo u Rešetarima i Davoru. Bili smo domaćini sedam Susreta izvornog folklora Pjesmom i plesom u Veliko Trojstvo, na ispraćaju Titove štafete, na Đakovačkim vezovima 93′ i 94′, Ivanjskim vatrama u Đakovu, Bušarima u Đakovu i Baranjskom Petrovom Selu. Na Picokijadi u Đurđevcu smo još 1979., 1987., 1995. i 1999. i eto opet 2008. na Vinkovačkim jesenima, pa 1994. i 1996. na 28. i 30. Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu. Učesnici smo 1. Smotre puhačkih glazbala u Novoj Gradiški 94′. Ona, dogovorena za 95., bila je odgođena zbog akcije Bljesak za 1996. g. Veza jednom započeta ide uspješno dalje! U Novoj smo Gradiški opet 1998. kod KUD-a “Trenk“ i 1999. kod KUD-a “Kramarić“, a i oni dolaze k nama. Veza jača našom Božićnicom 2007. i spaja nas sa Župom Svetog Jurja i blagoslovom novoizgrađene, u ratu minirane crkve u Derventi (Bosna i Hercegovina)…

Međunarodna smotra folklora u Zagrebu (1994.)

Bogatstvo se ne mjeri metrom ni vagom. Ono se mjeri puninom srca i duše, ono se mjeri množinom prijatelja i susreta u sreći. A njih je KUD “Veliko Trojstvo” zaista imao, stjecao i zadržao! Od 1979. do 1994. bili smo na četrnaest susreta pjevačkih i folklornih skupina u rodnoj kući hrvatskog pjesnika Petra Preradovića u Grabrovnici, na smotrama pionirskih i omladinskih folklornih grupa i starih športova još daleke 1976., 1979., 1980., 1981. i 1999. U ovaj red idu i Bukovački folklorni susreti. Predstavljajući se, učili smo jedni od drugih, učili smo od dr. Ivana Ivančana, Zvonimira Ljevakovića, Zvonimira Lovrenčevića – Kvaka, Bože Potočnika, Zdenke i Antuna Šrameka, Nade i Tonija Šrameka, Leleka, Josipa Cugovčana, Željka Kovačića…

U zlatnom snopu naših nastupa i susreta sa tri vjedra – oko 150 društava, teško je nekoga ne zaboraviti! Od 1984. idu susreti: Pjesmom i plesom u Veliko Trojstvo, koji, kao i raniji Majski susreti, postaju mjesta istinske ljepote i pokazivanja kulturne baštine, mjesta sklapanja i održavanja prijateljstva. U radosti bilježim mjesta: Grabrovnica, Špišić Bukovica, Đurđevac, Virovitica, Gola, Koprivnica, Peteranec, Gotalovo, Zablatje, Virje, Molve, Novigrad, Podravske Sesvete, Velik Gorica, Sveti Ivan Zelina, Donja Zelina, Rude, Mače, Sveti Križ Začretje, Mihovljan, Klanjec, Kupljenovo, Gornje Jesenje, Vidovec, Maruševec, Mala Subotica, Čakovec, Prelog, Gornja Stubica, Sveti Petar Čvrstec, Visoko, Varaždinske Toplice, Vrbovec, Gradec, Trebarjevo, Martinska Ves, Sisak, Belajska Poljica, Posavski Bregi, Kutina, Cirkvena, Sveti Ivan Žabno, Đakovo, Davor, Rešetari, Daruvar, Slavonski Brod, Oriovac, Semeljci, Kobaš, Beravci, Komletinci, Otok, Đakovački Selci, Jakšić, Zlarin, Murter, Betina, Jezera, Trogir, Primošten i Mare Croaticum, Jelenje, Otočac, Valpovo, Čepin, Pleternica, Baranjsko Petrovo Selo, Resnik, Ljeto u Maksimiru u Zagrebu, Zaprešić, Križevci, Čazma, Bjelovar, Tomaš, Kapela, Zrinski Topolovac, Šandrovac, Severin, Nova Rača, Velika Pisanica, Veliki Grđevac, Velike Sredice, Bačkovica, Kapela, Vrbica, Zrinski Topolovac, Miklouš, Palešnik, Rovišće…

Pjevali smo i plesali, svirali i učili sa svim kulturno-umjetničkim društvima naše Županije. Bili smo na čijanama, susretima, večerima, smotrama, danima, probama, dogovorima, razgovorima, seminarima, proslavama, ispraćajima u vojsku, krstitkama i sipanjima, tužnim rastancima, bolestima i ozdravljenjima, dodjeli priznanja, godišnjicama, završetku školovanja, zaposlenjima… Na seminarima u Vinkovcima i Bjelovaru, bili smo demonstracijska skupina.

Nezaboravni su naši susreti s Hrvatima izvan domovine: Katoličke misije u Ulmu 1991., 1992., 1993. i 2002., Karaševo i Karaševska zora iz Rumunjske kod nas i kod njih tri susreta i još puno osobnih kod nas, telefonom, pismom, paketom knjiga…, pa onda Hrvatsko kulturno društvo Napredak i KUD “Izvor” iz Sivše i Žabljaka u Bosni i Hercegovini, “Behar” iz Tešanjke, Matica hrvatska iz Tuzle i Župa Svetog Jurja Mučenika iz Dervente, u Italiji je to Turistička zajednica grada Nimisa, a u Mađarskoj grad Pečuh i Zajednica Hrvata i KUD “August Šenoa”. Povelja prijateljstva naše Općine Veliko Trojstvo i grada Kadarkuta osigurava dobru suradnju, a upravo se, unutar europskih integracija, vode i pregovori o daljnjoj suradnji s Austrijom i Mađarskom.

Nimis (Italija), Fašenjak (2003.)

Zalaganjem voditelja kulturno-umjetničkih društava i Odjela za društvene djelatnosti naše Županije, na čelu s tadašnjom pročelnicom Anom Antolović, započeli smo sa ponovnim održavanjem Smotre. Prva smotra je održana u Novoj Rači 1998. godine. Iste je godine osnovana i Zajednica kulturno-umjetničkih udruga Bjelovarsko-bilogorske županije, čijim predsjednikom postaje Ante Rade.

Veliko je Trojstvo bilo ponosan domaćin šest županijskih smotri i zapaženi sudionik ili pobjednik na svih dosadašnjih jedanaest. U Rudama i Gornjem Jesenju predstavljali smo Županiju na Međužupanijskoj smotri folklora sjeverozapadne Hrvatske, na Sajmu u Gudovcu, Danima Grada Bjelovara, na Terezijani, Danima Općine Veliko Trojstvo, proslavi 40. godišnjice INE, na proslavama Matice hrvatske, Narodne knjižnice i Muzeja u Bjelovaru, HVIDR-e, Hrvatskog srca, Lige borbe protiv raka, Crvenog križa, Bedema ljubavi, Karitasa, župa u Bjelovaru i Velikom Trojstvu…

U suradnji s Institutom za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu nastali su audiozapisi i nosači zvuka pjesama sjeverne Hrvatske, a s Redakcijom za narodnu glazbu i običaje dva nosača s 59 bilogorskih pjesama i plesova u izvođenju našega KUD-a. Imamo i sve zapise radioemisija kao i našega redovnog rada.

U rijeci života našega KUD-a imamo puno dragih priznanja: povelju povodom 40. godišnjice osnivanja Poljoprivredne zadruge V. Trojstvo 1985., Lovačkog društva 1986. i 1987., priznanje za suradnju i pomoć povodom 100. obljetnice HORKUD-a “Golub”, Plamenac “Tihomir Trnski”, Mare Croaticum 1996., diplomu Hrvatskog sabora kulture iz 1999. i 2004. g., uz 75. i 80. godišnjicu postojanja KUD-a, pa onda priznanja i zahvalnice naše Općine, zahvalnicu Matice Hrvatske 2001. uz proslavu 30. obljetnice postojanja. Plaketu Bjelovarsko-bilogorske županije “Tihomir Trnski” dobili smo 2004. za izuzetne rezultate na obrazovnom, kulturnom i sportskom polju. Uz vrijedne godišnjice dobivali su priznanja i naši voditelji, ali i svi članovi i oni koji su nam pomagali u radu.

Kako imenovati sve vrijedne članove? Pismeni zapisi nisu potpuni. Odgovorno tvrdim, kako je slavu i čast KUD-a “Veliko Trojstvo“ pronosilo i pronosi nekoliko stotina članova, nebrojeni podupirući – osobito članovi naših obitelji.

Dječja skupina (2005.)

Danas pri KUD-u djeluje: Folklorna plesna i glazbena skupina, koja broji 82 člana, Vokalna skupina “L’jepe Mare” s 15 članova, “Čuvari tradicijske kulture”, koju čine svi aktivni i podupirući članovi i osobito vrijedna Dječja folklorna skupina sa 28 članova. Oni vrijedno rade i uče, sudjeluju u radu odraslih i postižu zapažene uspjeha. Na županijskim smotrama folklora triput su odabrani najboljima. Tako su dvaput zastupali Županiju na Smotri u Kutini i jednom u Trogiru. Rado su viđeni u dječjim bolnicama, domovima umirovljenika, proslavama i svečanostima, pri posjetima našoj Etno-okućnici u V. Trojstvu, o kojoj, uz pomoć stručnjaka, marno skrbe Čuvari, naša Općina i cijelo selo.

Gordana Marta Matunci vodi Folklornu skupinu KUD-a od 1974. Juraj Matunci vodio je glazbenike od 1974. do 1988., a sada ih vodi Karmela Ivanko, rođ. Matunci. Skupinu čine tamburaši i dvije violine. Imamo i tambure samice, dvojnice, strančicu okarinu i dude, ali vrijedan fašenjski orkestar.

Odgovornu dužnost predsjednika uspješno već 30 godina obnaša Milan Kovačić. Prvi je tajnik bio Željko Bajza, a sada je tu Vladimir Jasek.

Hodočašće na Mariju Bistricu (2006.)

Prava ljudska pamet i Božja duša, istina i radost, čistoća izvornosti i prebijela nošnja, osobitost naših napjeva, šala i kola, plijeni izvrsnošću i ljepotom, uzdiže iznad svakodnevice i običnosti, te izriče trajnu, ali skrovitu, čovjekovu težnju za izvanvremenskim, za Vječnim i Istinskim početkom bez prestanka u miru i Božjem blagoslovu.

Scroll to Top
Scroll to Top